Poplave: Koje je zakone Republike Srpske vlast Republike Srpske prekršila ?
Preuzeto sa Buka
Objavljeno:
30.05.2014. - 10:39
Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske, gospodin Radislav
Jovičić, reče da treba da mijenjamo Zakon o zaštiti i spasavanju u
vanrednim situacijama. Ali hajde prvo da vidimo šta taj Zakon nalaže i
kako je trebalo da se postupa po slovu istog.
Naime, Zakon o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama
(Službeni glasnik RS, broj 121/12) objavljen je u Službenom glasniku RS
dana 25.12.2012. godine i stupio je na snagu 8 dana od objavljivanja.
Po dešavanju katastrofalnih poplava na području Republike Srpske, nismo čuli nikog od dušebrižnika ovog osiromašenog i ojađenog naroda, da je pomenuo ovaj zakon, Jok! Nastavili su svoju supismenu retoričku mantru o efemernim stvarima i produžili sa sakupljanjem stranačkih poena, baziranih na staroj dobroj pljuvačini.
Opet su narodu po ko zna koji put zamazane oči, pa isti nikako ne zna, sve i da hoće, od koga da traži odgovornost.
Jednostavno, treba da se sagleda Zakon ( a zakoni kod nas očigledno i nisu pretjerano bitni), da se posluša struka (a stručnost je još manje bitna) i da se uvidi šta je ko na terenu uradio.
Slovo zakona (ako to nekom uopšte treba)!?
Zakonom o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama jasno je definisan sistem zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama, a to je djelatnost od posebnog interesa za RS (što kod nas ne znači ništa, jer se stručni ljudi u organima uprave ne slušaju, a oni drugi kvazi-stručnjaci ne rade kako im struka nalaže, već slušaju stranačke i nadređene postavljenike, koji opet izigravaju menadžere). Subjekti sistema zaštite i spasavanja su MUP RS i Republička uprava civilne zaštite, drugi republički organi uprave i organi jedinica lokalne samouprave, privredna društva i građani (udruženja i sl.). U cilju zaštite i spasavanja ljudi i materijalnih dobara, zakonom je definisano da se sprovodi sljedeće: a)osmatranje, obavještavanje i uzbunjivanje, b) sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, c) evakuacija, d) zbrinjavanje ugroženih i nastradalih, e)RHB zaštita i protivepidemiološka zaštita, f) zaštita i spasavanje od ruševina, g)zaštita i spasavanje na vodi i pod vodom, h) zaštita i spasavanje od poplava, i) zaštita od NUS i mina, j) prva medicinska pomoć, k) zaštita i spasavanje životinja i namirnica životinjskog porjekla, l) asanacija terena, lj) zaštita životne sredine, m) zaštita i spasavanje u rudnicima, n) zaštita bilja i biljnih proizvoda i nj) opšte obaveze.
Svašta zakon kaže, jelda? Ali da ne idemo dalje u opis, nego da vidimo šta je to urađeno, iako je svima jasno da se našim sistemima nije mogla spriječiti ova katastrofa, mogla je biti itekako preduprijeđena i bolje absorbovana
A, na terenu jadac
Republički štab za vanredne situacije je formiran, ali Vlada i organi lokalne uprave trebalo je da formiraju specijalizovane jedinice zaštite i spasavanja, koje Vlada nije formirala (specijalna jedinica policije to nije). Lokalni organi samouprave i njihove jedinice su ostale potpuna misterija, jer su to vjerovatno lica za penziju. Sve ovo je, podsjećamo, definisano zakonom kao preventivna aktivnost.
Stvari su zakonom generalno postavljene tako da Vlada donosi, MUP RS predlaže, a Rep. uprava za civilnu zaštitu izrađuje i priprema sve poslove oko zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama.
Vlada obezbjeđuje izgradnju i razvoj sistema zaštite i spasavanja tako što donosi Planove, Programe, Procjene rizika (što je dijelom i urađeno, ali kao strateški dokumenti su podložni kritici, jer su to kod nas dokumenti koji su mrtvo slovo na papiru i potpuno neupotrebljivi), i što je bitnije obezbjeđuje potrebna sredstva u budžetu Republike za finansiranje poslova za zaštitu i spasavanje. Koja su to sredstva i gdje se nalaze?
Pa, recimo, za opremu Civilne zaštite RS godišnje se iz budžeta izdvaja 4,6 miliona KM, od čega na plate ide 3,6 miliona KM. U protekle dvije godine, za nabavku postrojenja i opreme izdvojeno je svega 70 000KM, a za ovu godinu je predviđeno još i manje, svega 60 000KM. Sada uporedite tih 70 hiljada maraka preventive sa štetama koje se mjere milijardama. To je, blago rečeno, tragikomedija.
Opštine, odnosno Gradovi u budžetu planiraju i izdvajaju 2% posebnih sredstava, od kojih pola ide na preventivne poslove, a pola na opremanje i obuku struktura zaštite i spasavanja. Gdje su oprema i obučena lica?
Narod se pita, a Zakon kaže: Republička uprava za civilnu zaštitu organizuje i sprovodi poslove osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja (član 20). Osmatranje, obavještavanje i uzbunjivanje je otkrivanje, praćenje i prikupljanje podataka o svim vrstama opasnosti koje mogu ugroziti ljude, životnu sredinu, materijalna i kulturna dobra.
Narod se pita, a Zakon kaže: organi jedinice lokalne samouprave naređuju uzbunjivanje (član 22).
Član 39 Zakona kaže: Vanredna situacija proglašava se odmah po saznanju o neposrednoj opasnosti od nastupanja vanredne situacije. Dakle, ODMAH! Mnogo prije poplave u Doboju i drugim gradovima i područjima, neposredna opasnost bila je predvidljiva zbog rasta nivoa vode rijeke Bosne u Sarajevu, a da ne govorimo o poplavi Maglaja, kao i zbog velike količine padavina u zadnja dva mjeseca. Ali, kao što rekoh, struku niko ne sluša.
Isti član kaže da se za dio opštine ili opštinu proglašava vanredna situacija ako postoji opasnost da će zahvatiti ili je već zahvatila dio područja ili cijelo područje opštine ili grada. Vanredna situacija za Republiku proglašava se ako postoji neposredna opasnost koja će zahvatiti ili je već zahvatila najmanjnje dvije opštine ili ako opština nema mogućnost za adekvatno postupanje u vanrednoj situaciji.
I sami znate da je vanredna situacija proglašena nakon prolaska vrha poplavnog talasa kroz Republiku Srpsku, a ne ODMAH. Dakle, vlasti su, osim nespremnosti i diletantizma, direktno prekršile ZAKON koji su izglasali.
Malo o povjerenicima
Član 49 zakona kaže: Povjerenici zaštite i spasavanja određuju se u naseljenim mjestima, u dijelu naseljenog mjesta, stambenim zgradama, republičkim organima uprave, privrednim društvima i dr. u kojima nije formiran štab za vanredne situacije.
Ko je od Republičke i lokalne vlasti izvršio obuku stanovnika u oblasti zaštite i spasavanja, a vele da niko nije slušao naređenja o evakuaciji? Kakva je obuka u osnovnim i srednjim školama i da li postoji program Ministarstva prosvjete?
Nadzor nad primjenom zakona vrši MUP RS, a Republička uprava civilne zaštite vrši poslove inspekcijskog nadzora organizovanja i funkcionisanja sistema zaštite i spasavanja.
Na kraju zakona se kaže da će Ministar (MUP RS) u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu zakona donijeti ukupno: 2 uputstva i 8 Pravilnika. Ministar zdravlja 2 Pravilnika, a ministar prosvjete obuku u okviru osnovnih i srednjih škola.
Od svih tih Pravilnika, jedan, Pravilnik o uzbunjivanju i postupanju građana u slučaju opasnosti (Službeni glasnik RS, broj 53/13), objavljen u službenom glasniku 25.06.2013.godine, jasno definiše: „upozorenje na nadolazeću opasnost“, „neposrednu opasnost“, „prestanak opasnosti“, „vatrogasna uzbuna“.
Ovaj pravilnik kaže da Republička uprava za civilnu zaštitu izrađuje jedinstveni plakat sa grafičkim prikazom znakova za uzbunjivanje. Uzbunjivanje se organizuje kao jedinstven sistem na nivou Republike, opštine odnosno Grada.
Navedene plakate nismo u prilici da primijetimo, a dužni su biti u svim zgradama, javnim objektima itd.
Ovdje smo naveli samo dio zakona koji nisu ispoštovani, a gdje je ostalo, tj. sistem zaštite od poplava u ugroženim područjima od vodotokova, specijalistička oprema, obučeni spasioci, a da ne ulazimo u kritiku plana, programa i procjene rizika, te šta je sa ostalim nepogodama i kakva nam je spremnost. Odbrana od vanrednih situacija se priprema, održava i unapređuje, stalno te je u svakom trenutku spremna, a kod nas su to poslovi koji su nebitni i rezervisani za neke neupotrebljive i neaktivne kadrove.
Jer, možemo nešto graditi godinama, ali ako to ne branimo, sve to može nestati u jednom momentu, a niko nam neće dati, jer smo sami neodgovorni i ponašamo se kao da se to nekom drugom desilo.
Zakon se ne provodi, posljedice su katastrofalne, a mi smo još siromašniji i jadniji. Ali idu izbori i svi ćemo zaboraviti kršenje i nesprovođenje zakona, jer smo izgubljeni u nečinjenju i neodgovornosti. A neodgovornost ide prvo od onih koji vladaju, pa dalje do svih onih aparatčika koji ćute i trpe.
Dan kad će se struka slušati još nije osvanuo, jer smo kolektivno (p)ostali društvo diletanata.
Ministre Jovičiću, zašto mijenjaš Zakon, kad ni prvi nije ispoštovan? Ko nam garantuje da će bilo koje slovo novog Zakona biti primijenjeno u praksi? Ko će odgovarati za nesprovođenje i kršenje zakona? Niko, naravno!
Zakon možete pogledati na stranici Narodne skupštine RS u PDF formatu.
Po dešavanju katastrofalnih poplava na području Republike Srpske, nismo čuli nikog od dušebrižnika ovog osiromašenog i ojađenog naroda, da je pomenuo ovaj zakon, Jok! Nastavili su svoju supismenu retoričku mantru o efemernim stvarima i produžili sa sakupljanjem stranačkih poena, baziranih na staroj dobroj pljuvačini.
Opet su narodu po ko zna koji put zamazane oči, pa isti nikako ne zna, sve i da hoće, od koga da traži odgovornost.
Jednostavno, treba da se sagleda Zakon ( a zakoni kod nas očigledno i nisu pretjerano bitni), da se posluša struka (a stručnost je još manje bitna) i da se uvidi šta je ko na terenu uradio.
Slovo zakona (ako to nekom uopšte treba)!?
Zakonom o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama jasno je definisan sistem zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama, a to je djelatnost od posebnog interesa za RS (što kod nas ne znači ništa, jer se stručni ljudi u organima uprave ne slušaju, a oni drugi kvazi-stručnjaci ne rade kako im struka nalaže, već slušaju stranačke i nadređene postavljenike, koji opet izigravaju menadžere). Subjekti sistema zaštite i spasavanja su MUP RS i Republička uprava civilne zaštite, drugi republički organi uprave i organi jedinica lokalne samouprave, privredna društva i građani (udruženja i sl.). U cilju zaštite i spasavanja ljudi i materijalnih dobara, zakonom je definisano da se sprovodi sljedeće: a)osmatranje, obavještavanje i uzbunjivanje, b) sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, c) evakuacija, d) zbrinjavanje ugroženih i nastradalih, e)RHB zaštita i protivepidemiološka zaštita, f) zaštita i spasavanje od ruševina, g)zaštita i spasavanje na vodi i pod vodom, h) zaštita i spasavanje od poplava, i) zaštita od NUS i mina, j) prva medicinska pomoć, k) zaštita i spasavanje životinja i namirnica životinjskog porjekla, l) asanacija terena, lj) zaštita životne sredine, m) zaštita i spasavanje u rudnicima, n) zaštita bilja i biljnih proizvoda i nj) opšte obaveze.
Svašta zakon kaže, jelda? Ali da ne idemo dalje u opis, nego da vidimo šta je to urađeno, iako je svima jasno da se našim sistemima nije mogla spriječiti ova katastrofa, mogla je biti itekako preduprijeđena i bolje absorbovana
A, na terenu jadac
Republički štab za vanredne situacije je formiran, ali Vlada i organi lokalne uprave trebalo je da formiraju specijalizovane jedinice zaštite i spasavanja, koje Vlada nije formirala (specijalna jedinica policije to nije). Lokalni organi samouprave i njihove jedinice su ostale potpuna misterija, jer su to vjerovatno lica za penziju. Sve ovo je, podsjećamo, definisano zakonom kao preventivna aktivnost.
Stvari su zakonom generalno postavljene tako da Vlada donosi, MUP RS predlaže, a Rep. uprava za civilnu zaštitu izrađuje i priprema sve poslove oko zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama.
Vlada obezbjeđuje izgradnju i razvoj sistema zaštite i spasavanja tako što donosi Planove, Programe, Procjene rizika (što je dijelom i urađeno, ali kao strateški dokumenti su podložni kritici, jer su to kod nas dokumenti koji su mrtvo slovo na papiru i potpuno neupotrebljivi), i što je bitnije obezbjeđuje potrebna sredstva u budžetu Republike za finansiranje poslova za zaštitu i spasavanje. Koja su to sredstva i gdje se nalaze?
Pa, recimo, za opremu Civilne zaštite RS godišnje se iz budžeta izdvaja 4,6 miliona KM, od čega na plate ide 3,6 miliona KM. U protekle dvije godine, za nabavku postrojenja i opreme izdvojeno je svega 70 000KM, a za ovu godinu je predviđeno još i manje, svega 60 000KM. Sada uporedite tih 70 hiljada maraka preventive sa štetama koje se mjere milijardama. To je, blago rečeno, tragikomedija.
Opštine, odnosno Gradovi u budžetu planiraju i izdvajaju 2% posebnih sredstava, od kojih pola ide na preventivne poslove, a pola na opremanje i obuku struktura zaštite i spasavanja. Gdje su oprema i obučena lica?
Narod se pita, a Zakon kaže: Republička uprava za civilnu zaštitu organizuje i sprovodi poslove osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja (član 20). Osmatranje, obavještavanje i uzbunjivanje je otkrivanje, praćenje i prikupljanje podataka o svim vrstama opasnosti koje mogu ugroziti ljude, životnu sredinu, materijalna i kulturna dobra.
Narod se pita, a Zakon kaže: organi jedinice lokalne samouprave naređuju uzbunjivanje (član 22).
Član 39 Zakona kaže: Vanredna situacija proglašava se odmah po saznanju o neposrednoj opasnosti od nastupanja vanredne situacije. Dakle, ODMAH! Mnogo prije poplave u Doboju i drugim gradovima i područjima, neposredna opasnost bila je predvidljiva zbog rasta nivoa vode rijeke Bosne u Sarajevu, a da ne govorimo o poplavi Maglaja, kao i zbog velike količine padavina u zadnja dva mjeseca. Ali, kao što rekoh, struku niko ne sluša.
Isti član kaže da se za dio opštine ili opštinu proglašava vanredna situacija ako postoji opasnost da će zahvatiti ili je već zahvatila dio područja ili cijelo područje opštine ili grada. Vanredna situacija za Republiku proglašava se ako postoji neposredna opasnost koja će zahvatiti ili je već zahvatila najmanjnje dvije opštine ili ako opština nema mogućnost za adekvatno postupanje u vanrednoj situaciji.
I sami znate da je vanredna situacija proglašena nakon prolaska vrha poplavnog talasa kroz Republiku Srpsku, a ne ODMAH. Dakle, vlasti su, osim nespremnosti i diletantizma, direktno prekršile ZAKON koji su izglasali.
Malo o povjerenicima
Član 49 zakona kaže: Povjerenici zaštite i spasavanja određuju se u naseljenim mjestima, u dijelu naseljenog mjesta, stambenim zgradama, republičkim organima uprave, privrednim društvima i dr. u kojima nije formiran štab za vanredne situacije.
Ko je od Republičke i lokalne vlasti izvršio obuku stanovnika u oblasti zaštite i spasavanja, a vele da niko nije slušao naređenja o evakuaciji? Kakva je obuka u osnovnim i srednjim školama i da li postoji program Ministarstva prosvjete?
Nadzor nad primjenom zakona vrši MUP RS, a Republička uprava civilne zaštite vrši poslove inspekcijskog nadzora organizovanja i funkcionisanja sistema zaštite i spasavanja.
Na kraju zakona se kaže da će Ministar (MUP RS) u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu zakona donijeti ukupno: 2 uputstva i 8 Pravilnika. Ministar zdravlja 2 Pravilnika, a ministar prosvjete obuku u okviru osnovnih i srednjih škola.
Od svih tih Pravilnika, jedan, Pravilnik o uzbunjivanju i postupanju građana u slučaju opasnosti (Službeni glasnik RS, broj 53/13), objavljen u službenom glasniku 25.06.2013.godine, jasno definiše: „upozorenje na nadolazeću opasnost“, „neposrednu opasnost“, „prestanak opasnosti“, „vatrogasna uzbuna“.
Ovaj pravilnik kaže da Republička uprava za civilnu zaštitu izrađuje jedinstveni plakat sa grafičkim prikazom znakova za uzbunjivanje. Uzbunjivanje se organizuje kao jedinstven sistem na nivou Republike, opštine odnosno Grada.
Navedene plakate nismo u prilici da primijetimo, a dužni su biti u svim zgradama, javnim objektima itd.
Ovdje smo naveli samo dio zakona koji nisu ispoštovani, a gdje je ostalo, tj. sistem zaštite od poplava u ugroženim područjima od vodotokova, specijalistička oprema, obučeni spasioci, a da ne ulazimo u kritiku plana, programa i procjene rizika, te šta je sa ostalim nepogodama i kakva nam je spremnost. Odbrana od vanrednih situacija se priprema, održava i unapređuje, stalno te je u svakom trenutku spremna, a kod nas su to poslovi koji su nebitni i rezervisani za neke neupotrebljive i neaktivne kadrove.
Jer, možemo nešto graditi godinama, ali ako to ne branimo, sve to može nestati u jednom momentu, a niko nam neće dati, jer smo sami neodgovorni i ponašamo se kao da se to nekom drugom desilo.
Zakon se ne provodi, posljedice su katastrofalne, a mi smo još siromašniji i jadniji. Ali idu izbori i svi ćemo zaboraviti kršenje i nesprovođenje zakona, jer smo izgubljeni u nečinjenju i neodgovornosti. A neodgovornost ide prvo od onih koji vladaju, pa dalje do svih onih aparatčika koji ćute i trpe.
Dan kad će se struka slušati još nije osvanuo, jer smo kolektivno (p)ostali društvo diletanata.
Ministre Jovičiću, zašto mijenjaš Zakon, kad ni prvi nije ispoštovan? Ko nam garantuje da će bilo koje slovo novog Zakona biti primijenjeno u praksi? Ko će odgovarati za nesprovođenje i kršenje zakona? Niko, naravno!
Zakon možete pogledati na stranici Narodne skupštine RS u PDF formatu.
Коментари
Постави коментар